Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1984. godine, a pravosudni ispit položio je 1989. godine. Pohađao je i završio stručni poslijediplomski studij na Policijskoj akademiji u Zagrebu, stekavši zvanje magistar kriminalistike. Od 1985. do 1990. radio je u poduzeću Generalturist Zagreb, počevši kao pravni referent, a potom kao pravni savjetnik te direktor pravne i kadrovske službe. Nakon prvih višestranačkih izbora u svibnju 1990, izabran je za Tajnika Skupštine Općine Medveščak u Zagrebu. Početkom 1991. godine odlazi na rad u Sabor Republike Hrvatske i obnaša dužnost Tajnika saborskog odbora za nadzor zakonitosti rada Službe državne sigurnosti. Od 1992. do 1995. godine obnaša dužnost načelnika pravne službe Ministarstva unutarnjih poslova te je predvodio radne skupine koje su radile na kompletnoj izmjeni zakonodavstva u postupanju policije i drugih službi. Autor je i prvog Zakona o policiji koji je donesen u demokratskoj Republici Hrvatskoj. Od 1995. godine na poziv Predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana postaje jedan od savjetnika za unutarnju politiku u Uredu Predsjednika Republike, gdje ostaje do smrti Predsjednika Tuđmana. Tijekom tog razdoblja obnašao je i dužnost tajnika Zaklade Hrvatskog Državnog Zavjeta. Izborom novog Predsjednika RH, na vlastiti zahtjev, 2000. god. razriješen je obavljanja savjetničke dužnosti u Uredu Predsjednika RH. Nakon toga, provodi šest mjeseci u Brightonu, Engleska, radi izučavanja anglosaksonskog prava i europske pravne stečevine. Po povratku u Hrvatsku, otvara odvjetnički ured u kojem i danas obavlja odvjetničku profesiju. U okviru Hrvatske odvjetničke komore obnašao je dužnost člana Disciplinskog suda Komore. Pričuvni je časnik u činu satnika hrvatske vojske.

Za svoj rad odlikovan je Spomenicom domovinske zahvalnosti, Spomenicom Domovinskog rata, Redom hrvatskog trolista te Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske za promicanje moralnihi društvenih vrijednosti.